Postoji trenutak koji zna zaboljeti više nego što roditelji priznaju. Dijete se javi na telefon, nana s druge strane nešto pita, a dijete pogleda majku i kaže: “What is she saying?”
Nije to ničija krivica i nije rijetkost. To je najčešći tok stvari u svakoj dijaspori na svijetu. Ali jeste nešto na šta se može uticati, ako se zna kako i ako se počne na vrijeme.
Zašto se jezik gubi
Obično se ne desi odjednom, nego u tri koraka.
Prvi: dijete kreće u vrtić ili školu i jezik okoline postane jezik igre, crtića, prijatelja i svega što je zanimljivo. Naš jezik ostane vezan za kuću i za odrasle.
Drugi: dijete počne odgovarati na jeziku okoline, iako roditelj pita na našem. Ovo je ključna tačka. Ako roditelj u tom trenutku pređe na jezik okoline “da se lakše sporazumijemo”, jezik je praktično izgubljen kao govorni.
Treći: dijete i dalje razumije, ali više ne govori. Razumijevanje ostaje dugo, ponekad cijeli život, ali aktivno korištenje nestane za nekoliko godina.
Zato se sve svodi na jedno pravilo: razumijevanje se održava samo od sebe, govor se održava samo upotrebom.
Šta stvarno pomaže
Dosljednost u kući
Najefikasnija stvar je najjednostavnija i najteža: odrasli u kući govore naš jezik, uvijek. Ne povremeno, ne kad se sjete, ne samo kad je nana u posjeti.
Ako dijete odgovori na njemačkom, roditelj ne prelazi na njemački, nego mirno ponovi na našem i sačeka. Bez ljutnje i bez pravljenja drame. Djeca vrlo brzo shvate koji jezik “prolazi” s kim, i prilagode se.
Ne ispravljati previše
Ovo je greška iz najbolje namjere. Dijete kaže rečenicu s greškom, roditelj ga ispravi, dijete se postidi i sljedeći put radije ćuti ili pređe na jezik u kojem ne griješi.
Bolje je ponoviti rečenicu ispravno, kao odgovor, bez komentara. Dijete čuje ispravan oblik, a ne doživi to kao kritiku.
Ljudi, ne aplikacije
Jezik se uči u odnosu s ljudima kojima je stalo, a ne iz vježbi.
- Redovni video pozivi s nanom i dedom su najbolja moguća vježba, jer postoji stvaran razlog za razgovor.
- Ljeto kod rodbine, posebno bez roditelja, radi ono što godina kod kuće ne može. Dvije sedmice s djecom iz komšiluka pomaknu jezik više nego bilo šta drugo.
- Društvo naših porodica u mjestu gdje živite. Ako dijete ima jednog vršnjaka s kojim se igra na našem jeziku, jezik prestaje biti “jezik odraslih”.
Čitanje i mediji
- Čitajte naglas dok su mala, svaku večer ako može. Slikovnice na našem jeziku se nabavljaju online ili se donesu s puta.
- Crtani i muzika na našem jeziku, koliko god ekrana ionako ima.
- Kad krenu u školu, stripovi i lagane knjige rade bolje od “ozbiljne” literature.
Pismenost je posebna vještina
Ovo mnogi propuste. Dijete može tečno govoriti, a ne znati čitati ni pisati na našem jeziku. To ne dolazi samo od sebe, kao što ni u domovini ne dolazi bez škole.
Ako želite i pismenost, treba je učiti odvojeno i sistematski, makar po pola sata sedmično. Dobra vijest je da djetetu koje već zna čitati na jeziku okoline latinica ide brzo, jer prenosi vještinu, uči samo nove glasove i pravila.
Dopunska nastava
U Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i Švedskoj postoji dopunska nastava na maternjem jeziku, koju organizuju obrazovne vlasti, ambasade odnosno ministarstva iz domovine, te lokalna udruženja i džemati.
Vrijedi se raspitati kod svoje škole, u opštini i kod naših udruženja u gradu, jer se ponuda dosta razlikuje od mjesta do mjesta. Negdje je nastava u sklopu redovne škole i ocjena ulazi u svjedočanstvo, negdje je subotom u prostorijama udruženja.
Čak i tamo gdje je nivo nastave skroman, vrijednost je i u društvu: dijete vidi da postoji grupa vršnjaka koja govori isti jezik, i jezik prestaje biti nešto čudno što se govori samo kod kuće.
Ono što roditelji često pitaju
Hoće li dva jezika zbuniti dijete ili mu naškoditi u školi? Ne. Djeca odrastaju dvojezično širom svijeta. Ono što se ponekad vidi je kraće kašnjenje u ranoj fazi kod jednog od jezika, koje se izravna. Ako postoji stvarna zabrinutost za razvoj govora, pitajte pedijatra ili logopeda, ali sam po sebi drugi jezik nije uzrok problema.
Šta ako roditelji govore različite jezike? Najčešća preporuka je da svaki roditelj dosljedno govori svoj jezik. Djeca vrlo dobro razdvajaju ko je “za koji jezik”.
Šta ako sam ja već izgubio jezik, pa griješim? Govorite ga svejedno. Dijete uči od vas i s greškama, a vaš odnos prema jeziku je važniji od gramatike. Djeca preuzimaju stav prema jeziku, ne samo riječi.
Je li kasno ako dijete ima dvanaest godina? Nije, ali je teže i traži saradnju samog djeteta. U toj dobi pomaže motiv: rodbina s kojom se hoće razgovarati, ljetovanje, muzika, društvo.
Realna očekivanja
Budite pošteni prema sebi i djetetu. Cilj za većinu porodica u dijaspori nije da dijete piše eseje na našem jeziku, nego da može razgovarati s vlastitom porodicom i da se ne osjeća kao stranac na mjestu odakle mu je porodica.
To je ostvariv cilj i vrijedi truda. Sve preko toga je bonus.
Alat: Kalkulator dječijeg doplatka — iznos za Njemačku, Austriju i Švicarsku, uključujući djecu koja žive u domovini.
Pročitajte i
- Ljetovanje na Jadranu: vodič za dijasporu
- Gdje kupiti balkanske namirnice u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj
Napomena: Ponuda dopunske nastave razlikuje se po zemljama, pokrajinama i gradovima. Za informacije se obratite školi vašeg djeteta, lokalnoj obrazovnoj vlasti i našim udruženjima u vašem mjestu. Za pitanja razvoja govora obratite se pedijatru ili logopedu.
Kako je kod vas? Govore li djeca naš jezik i šta je kod vas najviše pomoglo? Napišite u komentar, ovo je tema na kojoj svi učimo jedni od drugih.
Odgovori