Punomoć iz inostranstva: kako je napraviti da vrijedi u domovini

Kad živite vani, a u domovini treba prodati plac, završiti ostavinu, izvaditi papire iz katastra ili podići novac s računa, rijetko možete sjesti u auto i doći za dva dana. Rješenje je punomoć: pisano ovlaštenje kojim nekome u domovini dajete pravo da umjesto vas obavi posao.

Problem je što punomoć napravljena vani ne vrijedi sama od sebe. Ako potpis nije ovjeren na pravi način, ili ako iz teksta nije jasno šta osoba smije uraditi, notar, sud ili banka u domovini će je odbiti. Tada gubite sedmice, a nekad i kupca.

Evo kako napraviti punomoć koja prolazi, šta u njoj mora pisati i kako se zaštititi od toga da neko s njom uradi više nego što ste htjeli.

Dva puta do valjane punomoći

Punomoć koja se koristi u domovini u pravilu mora imati ovjeren potpis. Iz inostranstva do toga se dolazi na dva načina.

1. Ovjera u ambasadi ili konzulatu. Diplomatsko-konzularna predstavništva (DKP) vaše države u pravilu mogu ovjeriti potpis na punomoći. Takva ovjera se u domovini tretira kao da je urađena kod domaćeg organa, pa Apostille nije potreban. Za ovjeru vam treba važeći lični dokument, a potpis se obično stavlja pred službenikom. Mnoga predstavništva rade samo uz prethodno zakazan termin, pa to provjerite na njihovoj stranici.

2. Notar u državi u kojoj živite, pa Apostille. U Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj potpis ovjerava notar. Na tu ovjeru se zatim stavlja Apostille, pečat kojim nadležni organ države u kojoj je notar radio potvrđuje da je ovjera prava. Pošto je tekst na stranom jeziku ili dvojezičan, u domovini se često traži i prijevod sudskog tumača. Kako Apostille funkcioniše, detaljno smo objasnili u tekstu Apostille i ovjera dokumenata za inostranstvo.

Prvi put je obično jednostavniji jer nema Apostillea ni prijevoda, ali termin u ambasadi zna biti daleko, a konzulat daleko od vašeg grada. Drugi put je brži za zakazati, ali ima više koraka. Prije nego što izaberete, pitajte ustanovu u domovini koja će punomoć primiti da li prihvata oba oblika.

Opšta ili posebna punomoć

Opšta punomoć ovlašćuje osobu da vas zastupa u širem krugu poslova, recimo pred općinskim službama ili u redovnim poslovima oko imovine. Posebna punomoć se daje za tačno određen posao: prodaju jedne nekretnine, jedan ostavinski postupak, jedan ugovor.

Za ozbiljne poslove, posebno za raspolaganje nekretninom (prodaju, poklon, zasnivanje hipoteke), u pravilu se traži posebna punomoć u kojoj je nekretnina jasno opisana. Opšta punomoć tu obično nije dovoljna. U nekim slučajevima zakon traži i strožiju formu od obične ovjere potpisa, a pravila se razlikuju između BiH, Srbije, Crne Gore i Hrvatske, pa i između entiteta. Zato je najbolje da tekst punomoći pripremi ili pregleda advokat ili notar u domovini koji će posao voditi, a da vi potpis samo ovjerite vani.

Šta punomoć mora sadržavati

Punomoć je dobra onoliko koliko je precizna. Nejasna punomoć se odbija ili, još gore, tumači šire nego što ste mislili. U njoj bi trebalo da stoji:

• Vaši podaci: ime i prezime, datum rođenja, matični broj ako ga imate, broj ličnog dokumenta i adresa u inostranstvu.
• Podaci punomoćnika: isto, za osobu kojoj dajete ovlaštenje.
• Tačan opis posla: ne “sve u vezi s imovinom”, nego npr. “prodaja nekretnine upisane u zemljišnoknjižni uložak broj…, katastarska općina…, parcela broj…”.
• Granice ovlaštenja: smije li potpisati ugovor, primiti novac, u kojem iznosu i na koji račun, smije li prodati ispod određene cijene.
• Pravo na prenos punomoći: da li punomoćnik smije ovlaštenje dalje dati nekom trećem. Ako to ne želite, napišite izričito da ne smije.
• Rok važenja, ako želite da punomoć sama prestane.
• Mjesto i datum potpisivanja.

Podatke o nekretnini prepišite iz aktuelnog izvatka, a ne po sjećanju. Jedna pogrešna cifra u broju parcele dovoljna je da zemljišnoknjižni ured ne provede promjenu.

Za šta se punomoć najčešće koristi

• Prodaja ili kupovina nekretnine. Punomoćnik potpisuje ugovor kod notara i predaje zahtjev za upis.
• Ostavinski postupak. Punomoćnik vas zastupa na ročištu i daje izjave u vaše ime. Kako teče ostavina kad živite vani, pisali smo u tekstu Nasljedstvo i imovina u domovini kad živite vani.
• Katastar i zemljišne knjige. Vađenje izvadaka, usklađivanje podataka, podnošenje zahtjeva.
• Banka. Ovdje budite oprezni: mnoge banke ne prihvataju bilo kakvu punomoć, nego traže vlastiti obrazac ili potpis u poslovnici. Prije nego što napravite punomoć za banku, pitajte banku šta traži.
• Općinske službe i gradnja. Dozvole, priključci, prijave. Korisno ako gradite kuću u domovini dok radite vani.
• Vozila, penzija i drugi papiri, gdje ustanova to dozvoljava.

Rizici prevelikih ovlaštenja

Punomoć je povjerenje na papiru. Osoba s punomoći može, u granicama teksta, potpisati ugovor koji vas obavezuje isto kao da ste ga sami potpisali. Ako je punomoć preširoka, i dobronamjeran punomoćnik može napraviti skupu grešku, a nepošten može napraviti štetu koja se teško ispravlja.

Zato se držite nekoliko pravila:

• Dajte posebnu punomoć za jedan posao kad god je to moguće, umjesto opšte za “sve”.
• Kod prodaje navedite najnižu cijenu i račun na koji novac mora biti uplaćen. Najbolje na vaš račun, a ne punomoćniku.
• Stavite rok važenja. Punomoć bez roka ostaje važeća dok je ne opozovete.
• Tražite da vam punomoćnik pošalje kopije svega što potpiše.
• I kod rođaka razmislite da li je bolje ovlastiti advokata, koji za svoj rad odgovara profesionalno.

Kako se punomoć opoziva

Punomoć možete opozvati u svakom trenutku. Opoziv se daje pisano, a potpis je najbolje ovjeriti na isti način kao i kod punomoći, u ambasadi ili kod notara.

Sam opoziv nije dovoljan ako za njega niko ne zna. Pošaljite ga:

• punomoćniku, tako da imate dokaz da ga je primio;
• svim ustanovama kod kojih je punomoć korištena ili bi mogla biti korištena: notaru, banci, sudu, katastru;
• i tražite da vam punomoćnik vrati original punomoći.

Punomoć u pravilu prestaje i smrću davaoca ili punomoćnika, ali o tome u konkretnom slučaju odlučuju propisi i okolnosti, pa kod ostavine to pitajte advokata.

Najčešće greške

• Tekst sastavljen po šablonu s interneta, bez provjere šta traži ustanova u domovini.
• Ovjera kod notara vani bez Apostillea, pa punomoć u domovini nema snagu.
• Pogrešni podaci o nekretnini ili ime napisano bez naših slova, pa se podaci ne slažu s knjigama.
• Punomoć za banku napravljena bez provjere, a banka traži svoj obrazac.
• Stara punomoć. Neke ustanove ne prihvataju punomoć stariju od određenog broja mjeseci. Pitajte unaprijed.
• Preširoka punomoć bez roka i bez ograničenja cijene.

Šta uraditi već sada

Ako znate da vas u domovini čeka posao, ne čekajte da kupac ili sud postavi rok. Pitajte advokata ili notara u domovini kako tačno mora glasiti tekst i u kojoj formi. Provjerite termine u ambasadi i kod notara u svom gradu. Pripremite važeći pasoš, podatke punomoćnika i aktuelni izvadak za nekretninu. Tako punomoć završite u jednom krugu, bez vraćanja papira preko granice.

Zvanični izvori

Aktuelne propise, iznose i obrasce provjerite direktno kod nadležnih institucija:

• Ministarstvo spoljnih poslova Srbije
• Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Hrvatske
• Vlada Crne Gore, portal gov.me

Alat: Checklista dokumenata — spisak papira za selidbu, prijavu adrese, diplomu i vozačku dozvolu.

Pročitajte i

• Apostille i ovjera dokumenata za inostranstvo, objašnjeno
• Nasljedstvo i imovina u domovini kad živite vani
• Gradnja kuće u domovini dok radite vani: od čega početi

Napomena: Forma punomoći, način ovjere i to da li se traži prijevod razlikuju se između BiH, Srbije, Crne Gore i Hrvatske, a ponekad i između ustanova u istoj državi. Pravila se mijenjaju. Prije potpisivanja provjerite zahtjeve kod ustanove koja će punomoć koristiti i kod diplomatsko-konzularnog predstavništva. Tekst nije pravni savjet.

Jeste li punomoć ovjeravali u ambasadi ili kod notara uz Apostille, i je li je ustanova u domovini primila bez problema? Napišite u komentar.