Stari roditelji u domovini: kako brinuti o njima na daljinu

Dok su roditelji bili zdravi i snažni, briga je išla u drugom smjeru: oni su pitali jeste li jeli i kad dolazite. A onda jednog dana mama ne čuje telefon, otac zaboravi lijek, ili se javi komšija da je jedno od njih palo u dvorištu. Vi ste hiljadu kilometara daleko i odjednom shvatite da nemate plan.

Briga o starim roditeljima na daljinu je jedna od najtežih stvari u životu vani. Ne može se riješiti samo novcem, a ni samo osjećajem. Treba organizacija, dogovor u porodici i puno strpljenja, i s roditeljima i sa sobom. Evo kako to postaviti prije nego što nastane kriza.

Počnite razgovorom, dok je sve dobro

Najbolji trenutak za razgovor o starosti je dok roditelji još sami odlučuju o svemu. Tada razgovor nije uvreda ni najava loših vijesti, nego dogovor.

Pitajte ih šta žele. Da li žele ostati u svojoj kući po svaku cijenu? Da li bi prihvatili pomoć stranog čovjeka u kući? Kome od komšija vjeruju? Šta ih najviše brine? Mnogi stariji ljudi najviše se boje da ne budu teret i da ne izgube samostalnost. Ako to znate, lakše ćete pomoć ponuditi tako da je prihvate.

Ne donosite odluke umjesto njih dok to sami mogu. Pomoć koja im se nametne često se odbije, a pomoć koju su izabrali se čuva.

Mreža ljudi na terenu

Iz inostranstva ne možete doći za pola sata. Zato je prvi zadatak napraviti mrežu ljudi koji su blizu.

• Komšije. Komšija koji svako jutro vidi da li su se podigle roletne vrijedi više od svake aplikacije. Dogovorite se jasno šta očekujete i zahvalite se, ne samo poklonom kad dođete ljeti. Kad neko redovno pomaže, razmislite o dogovorenoj naknadi, da odnos ostane pošten i dugotrajan.
• Rodbina u blizini. Rođaci često pomažu iz ljubavi, ali i njihovo strpljenje ima granice. Ne podrazumijevajte njihovu pomoć, nego je tražite i cijenite.
• Kućna njega. U mnogim mjestima postoje službe kućne njege, pri javnim zdravstvenim ustanovama ili privatne. Šta nude i pod kojim uslovima, pitajte u domu zdravlja, kod porodičnog ljekara ili u centru za socijalni rad.
• Njegovateljica ili pomoć u kući. Kad roditelji trebaju svakodnevnu pomoć oko kuhanja, čišćenja ili lične higijene, mnoge porodice angažuju ženu koja dolazi nekoliko sati dnevno. Dogovorite jasno poslove, radno vrijeme i naknadu, i provjerite kako se takav rad u toj državi pravilno prijavljuje.

Napravite listu kontakata i dajte je svima: vama, braći i sestrama, komšiji i roditeljima. Na njoj su porodični ljekar, apoteka, komšije, rođaci, taksi kojem vjeruju i brojevi hitnih službi koji važe u njihovom mjestu.

Zdravstveni podaci i papiri na jednom mjestu

Kad se nešto desi, najviše vremena se izgubi na traženje: koji lijek pije, kod kojeg je doktora bio, gdje je nalaz od prošle godine. Zato uredite papire na vrijeme.

• Lista lijekova s dozama i vremenom uzimanja, na papiru na frižideru i kao slika u vašem mobitelu.
• Dijagnoze i nalazi: kopije ili skenovi otpusnih pisama i važnih nalaza, u jednoj fascikli i u digitalnoj mapi kojoj pristupaju braća i sestre.
• Zdravstvena knjižica ili kartica, lični dokumenti i podaci o penziji, uz informaciju gdje stoje.
• Kontakt porodičnog ljekara. Pitajte roditelje da ljekaru kažu da smije razgovarati s vama. Ljekari podatke o pacijentu u pravilu ne daju bez njegove saglasnosti, i to je ispravno.

Za banku, penziju, općinu i druge službe razmislite o punomoći za jedno od djece. Punomoć se daje dok je roditelj potpuno sposoban da je potpiše. Kako se to radi kad živite vani, pisali smo u tekstu Punomoć iz inostranstva. Za pitanja poslovne sposobnosti i starateljstva, ako do toga dođe, obratite se advokatu ili centru za socijalni rad.

Video pozivi i tehnologija koja pomaže

Redovan kontakt je temelj. Ne mora biti dug, ali neka bude predvidljiv: svaki dan u isto vrijeme kratak poziv, a vikendom duži razgovor s unucima. Roditelji se tome raduju, a vi odmah primijetite ako je glas drugačiji ili ako se ne javljaju.

Za video pozive dovoljan je jednostavan mobitel ili tablet s velikim ekranom. Podesite ga dok ste kod njih: veća slova, samo potrebne aplikacije na početnom ekranu, vaši kontakti sa slikama. Zapišite im korake na papir. Očekujte da će trebati nekoliko pokušaja.

Korisne mogu biti i sitnice: kutija za lijekove po danima u sedmici, lampa sa senzorom pokreta za noćni odlazak u kupatilo, telefon s velikim tipkama. Kamere i uređaji za praćenje mogu dati sigurnost, ali ih postavljajte samo uz pristanak roditelja. Kuća je njihova, i privatnost im pripada.

Braća i sestre: podjela obaveza

Briga o roditeljima zna zbližiti porodicu, ali zna je i posvađati. Najčešće zbog nejednake podjele: jedno dijete živi blizu i nosi sve, a ostali “šalju novac” ili “nemaju vremena”.

Pomaže otvoren dogovor, najbolje uživo kad ste svi kući, ili na zajedničkom video pozivu:

• Svako preuzima ono što može: ko je blizu, obilazi i vozi kod ljekara; ko je vani, plaća dio troškova, sređuje papire ili dolazi u dogovorenim terminima.
• Troškove vodite otvoreno, u zajedničkoj tabeli ili grupi. Nejasan novac je najbrži put do svađe.
• Dogovorite ko odlučuje u hitnim slučajevima, da se u krizi ne čeka saglasnost svih.
• Priznajte trud onoga ko je blizu. Svakodnevna briga je teža nego što izgleda s udaljenosti.

Ako ste jedinac ili su svi vani, tim je važnija mreža ljudi na terenu i redovni dolasci, makar kratki.

Osjećaj krivice

Skoro svako ko brine o roditeljima na daljinu nosi krivicu. Što nije tu. Što nije bio kad je trebalo. Što ima svoj život vani.

Krivica nije mjera ljubavi. Ne možete biti na dva mjesta, i to nije vaš propust. Ono što možete jeste da pomoć organizujete dobro, da budete dostupni i da kad dođete, vrijeme provedete s njima, a ne samo po šalterima.

Brinite i o sebi. Iscrpljen čovjek teško pomaže drugome. Ako vas briga danima drži budnim, ako se stalno osjećate preopterećeno ili tužno, razgovarajte s nekim: s partnerom, prijateljem, porodičnim ljekarom ili savjetovalištem u mjestu gdje živite.

Kad razmisliti o promjeni

Dođe trenutak kad sadašnje rješenje više nije dovoljno: roditelj ne može sam ostati noću, pomoć od nekoliko sati dnevno ne pokriva potrebe, ili je kuća postala opasna. Tada postoji nekoliko puteva, i nijedan nije lak:

• Više pomoći u kući, uz prilagodbu stana: rukohvati, tuš umjesto kade, krevet u prizemlju.
• Preseljenje bliže nekome od djece ili rodbine u domovini, ili u mjesto s boljim zdravstvenim uslugama.
• Dom za starije osobe u domovini. Posjetite ga uživo, razgovarajte s osobljem i drugim porodicama, pitajte o njezi, ljekaru i posjetama.
• Preseljenje roditelja k vama u inostranstvo. Za roditelje koji nisu državljani EU dozvola boravka kod djece je u Njemačkoj i mnogim drugim državama moguća samo izuzetno i uz stroge uslove, a pitanje zdravstvenog osiguranja je posebno teško. Ovo obavezno provjerite kod nadležne službe za strance ili savjetovališta prije nego što roditeljima išta obećate.

U svakoj od ovih odluka roditelji trebaju imati glavnu riječ dok god mogu. Preseljenje starog čovjeka iz kuće u kojoj je proveo život nije samo promjena adrese.

Pročitajte i

• Punomoć iz inostranstva: kako je napraviti da vrijedi u domovini
• Kako najjeftinije poslati novac kući: Wise, Western Union ili banka
• Penzija iz dvije države: kako spojiti staž iz inostranstva i domovine

Napomena: Usluge kućne njege, domova za starije, socijalne pomoći i pravila o punomoći i starateljstvu razlikuju se između država, entiteta i općina. Tekst daje opšte smjernice i nije pravni ni medicinski savjet. Za zdravstvena pitanja obratite se ljekaru, a za prava i usluge centru za socijalni rad ili advokatu u mjestu gdje roditelji žive.

Kako ste vi s braćom i sestrama podijelili brigu o roditeljima u domovini? Napišite u komentar, vaše iskustvo može pomoći drugima.