Porodica na daljinu: kad jedan roditelj radi vani

U mnogim našim porodicama jedan roditelj radi u Njemačkoj, Austriji ili Švicarskoj, a supružnik i djeca ostaju kod kuće. Nekad je to plan za godinu ili dvije, dok se ne srede papiri i stan. Nekad se godine nižu, a porodica i dalje živi između video poziva i ljetnih dolazaka.

Ovakav život nije ni dobar ni loš sam po sebi. Mnogo zavisi od toga da li je dogovoren svjesno, s jasnim ciljem, ili je nastao sam od sebe, pa niko više ne zna koliko će trajati. Evo šta pomaže porodicama da razdvojenost prežive, a da se ne udalje.

Dogovor prije odlaska: cilj, rok i plan

Najveća zamka je razdvojenost bez jasnog cilja. “Radiću vani dok ne skupimo” zvuči razumno, ali kad cilj nije konkretan, uvijek se nađe još nešto za šta treba skupiti.

Prije odlaska, ili sada ako ste već razdvojeni, sjednite zajedno i dogovorite:

• Zašto ste se odlučili na ovo. Otplata kredita, gradnja kuće, čekanje na uslove za spajanje porodice, posao koji kod kuće ne postoji.
• Koliko bi to okvirno trebalo trajati i šta mora biti ispunjeno da bi se završilo.
• Kada ćete zajedno provjeriti plan. Na primjer svakih šest mjeseci, uz iskren razgovor da li ste bliže cilju.
• Šta je krajnji ishod: da porodica dođe vani, da se roditelj vrati kući ili da se odluka donese kasnije, u tačno određenom trenutku.

Plan se smije mijenjati. Ali promjena treba biti zajednička odluka, a ne nešto što jedan supružnik sazna usput.

Rutina komunikacije koja ne iscrpljuje

Video pozivi su veliki blagoslov, ali i zamka. Poziv svaku večer u isto vrijeme, kad su svi umorni, lako postane obaveza u kojoj se razgovara samo o računima i problemima.

Šta funkcioniše u mnogim porodicama:

• Kratki dnevni kontakt i duži razgovor jednom ili dvaput sedmično. Poruka ili glasovna poruka tokom dana drži vezu, a duži poziv ostaje za stvarne razgovore.
• Termini koji uzimaju u obzir smjene. Ako radite noćnu smjenu, dogovorite vrijeme kad ste odmorni, a ne kad ste jedva budni.
• Ne samo logistika. Pitajte kako je bilo, šta je smiješno bilo danas, šta planiraju za vikend. Razgovor o novcu i problemima neka ima svoje vrijeme.
• Razgovor bez djece. Supružnici trebaju vrijeme samo za sebe, i to ne samo kad nešto nije u redu.
• Ne skrivajte probleme predugo. Ni onaj vani, ni onaj kod kuće. Prećutani problemi na daljinu rastu brže.

Supružnik koji ostaje: teret koji se ne vidi

O roditelju koji radi vani se često govori kao o onome ko se žrtvuje. To je tačno. Ali i supružnik kod kuće nosi težak teret, samo manje vidljiv: sam vodi djecu u školu i kod ljekara, sam rješava kvarove, sam donosi svakodnevne odluke i sam je tu kad je dijete bolesno u tri ujutro.

Uz to često dolazi i pritisak okoline, rodbine koja se miješa, i usamljenost koja se ne priznaje jer “on ili ona radi za nas”.

Nekoliko stvari pomaže da se teret ne pretvori u ogorčenje:

• priznajte jedno drugom trud, izgovoreno, a ne podrazumijevano;
• dajte supružniku kod kuće stvarnu odluku u svakodnevnim stvarima, bez naknadnog kritikovanja preko telefona;
• dogovorite koga zvati kad zatreba pomoć, od rodbine do komšija, da supružnik ne mora sve sam;
• ne zaboravite na odmor i za onoga ko ostaje. Dan bez djece, uz pomoć bake ili prijateljice, nije luksuz.

Djeca i roditelj koji nije tu

Djeca razdvojenost doživljavaju različito, zavisno od dobi.

Mala djeca ne razumiju pojam “za dva mjeseca”. Bolje funkcionišu kratki i česti kontakti: pjesmica preko video poziva, glasovna poruka za laku noć, fotografija roditelja pored kreveta, kalendar na kojem se prekrižavaju dani do posjete.

Školska djeca žele da roditelj zna šta se dešava u njihovom životu. Pitajte za konkretne stvari: kako je prošao test, kako se zove drug iz klupe. Ako možete, budite uključeni u školu, makar kroz poruke učiteljici ili zajedničko gledanje zadaće preko kamere.

Tinejdžeri se često povuku i odgovaraju jednom riječju. To nije nužno znak da im ne trebate. Ne pretvarajte se u policiju na video pozivu, koja se javlja samo da pita za ocjene. Zanimajte se za ono što njih zanima, pa i kad vam je strano.

Zajedničko za sve uzraste:

• ne obećavajte datume koje ne možete ispuniti. Otkazan dolazak boli više nego dolazak koji nije ni bio najavljen;
• pokloni ne zamjenjuju prisustvo. Skupa igračka poslije svakog odsustva uči dijete pogrešnoj stvari;
• kad dođete kući, ne ukidajte pravila koja je drugi roditelj uveo. Dijete brzo nauči da je jedan roditelj “strogi”, a drugi “onaj koji sve dozvoli”;
• računajte na period prilagođavanja nakon svakog dolaska. Prvih dana dijete može biti hladno ili ljuto. To je normalno.

Novac: jasan plan umjesto nagađanja

Novac je čest izvor napetosti u razdvojenim porodicama. Onaj vani ne vidi koliko košta život kod kuće, a onaj kod kuće ne vidi koliko košta život vani. Obje strane lako pomisle da ona druga troši previše.

• Napravite zajednički budžet sa stvarnim troškovima na obje strane: kirija i život vani, režije, škola i hrana kod kuće.
• Dogovorite fiksni mjesečni iznos za domaćinstvo, a ne slanje “kad zatreba”.
• Odvojite štednju za cilj zbog kojeg ste se razdvojili, na način koji oboje vidite.
• Dogovorite granice prema široj rodbini. Pomoć drugima ne smije ići na račun cilja vaše porodice.
• Šaljite novac najjeftinijim sigurnim putem. Razlike u naknadama se kroz godine sabiraju, o čemu pišemo u tekstu Kako najjeftinije poslati novac kući.

Provjerite i prava i obaveze koje zavise od toga gdje djeca žive. Pravila o Kindergeldu za djecu izvan EU su posebna, a izdržavanje porodice u domovini u nekim slučajevima može biti važno i za poresku prijavu. Za vašu situaciju pitajte nadležnu službu ili poreskog savjetnika.

Kad je vrijeme da se porodica ujedini

Ne postoji jedan tačan trenutak, ali postoje znakovi da odluku ne treba dalje odgađati:

• rok koji ste sebi dali je prošao, a novi niko nije jasno postavio;
• cilj zbog kojeg ste se razdvojili je ostvaren ili se stalno pomjera;
• dijete se sve teže vraća u odnos s roditeljem koji je vani;
• jedan od supružnika je dugo iscrpljen ili nesretan, a razgovori se svode na svađe.

Kad razmišljate o dolasku porodice vani, pogledajte i praktične uslove: stabilan posao, odgovarajući stan, jezik i zakonske korake. Kako izgleda postupak u Njemačkoj, pišemo u tekstu Spajanje porodice u Njemačkoj: uslovi, jezik i papiri. Papiri, termini i čekanje traju, pa je bolje početi ranije nego kasnije.

Vodite računa i o školskom uzrastu djece. Mnogim porodicama je lakše kad se preseljenje uklopi u prirodni prelaz, na primjer prije polaska u školu ili na kraju školske godine, nego usred polugodišta.

Ujedinjenje ne mora značiti dolazak vani. Za neke porodice pravi izbor je da se roditelj vrati kući. Obje odluke su legitimne ako su donesene zajedno i s realnom računicom, a ne iz straha ili pritiska okoline.

Ako se ne možete dogovoriti ili razdvojenost ozbiljno opterećuje brak i djecu, razgovor sa stručnjakom može pomoći. Savjetovališta za porodice i roditelje postoje i vani i u domovini.

Šta uraditi već sada

• Zapišite zajedno cilj razdvojenosti i okvirni rok.
• Odredite datum sljedećeg zajedničkog preispitivanja plana.
• Dogovorite sedmičnu rutinu poziva koja odgovara i smjenama i dječijem rasporedu.
• Napravite zajednički budžet i odvojite štednju za cilj.
• Planirajte sljedeću posjetu i ne najavljujte je djeci dok nije sigurna.
• Ako razmišljate o spajanju porodice, provjerite uslove sada, a ne kad odluka već bude hitna.

Pročitajte i

• Spajanje porodice u Njemačkoj: uslovi, jezik i papiri
• Djeca između dvije kulture: kako im pomoći da budu svoji
• Nostalgija i usamljenost vani: kako se nositi s njima

Napomena: Pravila o spajanju porodice, dječijem doplatku i poreskim olakšicama za izdržavanje porodice razlikuju se po državama i mijenjaju se. Tekst daje opšte smjernice i nije pravni ni poreski savjet. Za svoju situaciju obratite se nadležnoj službi, a kad je porodici teško, porodičnom savjetovalištu.

Živite ili ste živjeli razdvojeni zbog posla? Šta vam je najviše pomoglo da ostanete bliski s djecom? Napišite u komentar.