Prvih šest mjeseci u novoj zemlji rijetko liče na ono što ste zamišljali. Prije odlaska se razmišlja o plati, stanu i poslu. Niko ne priča o sedmicama čekanja na jedno pismo, o osjećaju da ne razumijete kasirku, ni o tome kako izgleda prvi decembar kad se smrači popodne, a vi nemate kome otići na kafu.
Ništa od toga ne znači da ste pogriješili. To su faze kroz koje prolazi skoro svako ko se preseli. Razlika je u tome da li vas iznenade ili ih očekujete i imate plan.
Birokratija traje duže nego što mislite
U Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj skoro sve počinje od prijave adrese. Bez nje nema bankovnog računa, poreskog broja, a često ni ugovora za telefon. Istovremeno vam za stan traže dokaz o prihodima i račun. Taj začarani krug je normalan dio početka i rješava se korak po korak, a ne odjednom.
Šta pomaže:
- Jedna fascikla za sve papire. Ugovori, potvrde, pisma institucija. Ne u ladici, ne u autu, nego na jednom mjestu, po datumu.
- Otvarajte svako pismo odmah. Mnoga imaju rok za odgovor. Neotvoreno pismo ne nestaje, samo postaje skuplje.
- Kopija ili fotografija svega što predajete. Kad nešto zagubi institucija, vaš dokaz je vaša kopija.
- Termine zakazujte čim znate da vam trebaju. U većim gradovima se na neke čeka sedmicama.
Detaljno o prvom i najvažnijem koraku u Njemačkoj pišemo u tekstu Anmeldung: prijava adrese u Njemačkoj i zašto sve počinje od nje. Ubrzo stižu i pisma za koja niste znali da postoje, na primjer za Rundfunkbeitrag, pretplatu za radio i televiziju.
Jezik: razumijete manje nego što ste očekivali
I ljudi s položenim ispitom iz njemačkog dožive šok prvih sedmica. U učionici se govori polako i jasno. Na poslu, u pekari i u tramvaju govori se brzo, skraćeno i često na dijalektu. U južnoj Njemačkoj, Austriji, a posebno u njemačkom dijelu Švicarske, svakodnevni govor zna biti prilično daleko od onoga što piše u udžbeniku.
Najteži su telefonski razgovori, jer nema lica, gestova ni mogućnosti da pokažete papir. Nekoliko stvari olakšava:
- prije poziva zapišite šta želite reći i koje podatke ćete trebati, poput broja ugovora ili korisničkog broja;
- slobodno zamolite sagovornika da govori sporije ili da vam informaciju pošalje e-mailom;
- za važne stvari birajte pisanu komunikaciju, jer tada imate vremena i dokaz;
- ne pretvarajte se da ste razumjeli. Kimanje glavom na nešto što niste shvatili je izvor najvećih problema.
Jezik se u ovom periodu ne popravlja sam od sebe, čak ni kad radite među domaćima. Ako na poslu govorite samo s našim ljudima, a kod kuće gledate domaće kanale, šest mjeseci može proći bez velikog napretka. Planirajte barem malo svjesnog učenja svake sedmice.
Prvi posao često je ispod vaših kvalifikacija
Inžinjer u skladištu, nastavnica na čišćenju, medicinska sestra kao pomoćna radnica. To je čest početak i nije sramota. Priznavanje diploma traje, jezik za rad u struci treba vremena, a račun treba platiti ovaj mjesec.
Opasnost nije u tome što ste počeli ispod svog nivoa, nego u tome što “privremeno” lako postane trajno. Umor, smjene i porodične obaveze pojedu energiju za učenje i papire. Zato:
- pokrenite priznavanje diplome u prvim mjesecima, ne “kad se sredim”. Postupak i savjetovališta opisujemo u tekstu o nostrifikaciji diplome i priznavanju zanimanja;
- postavite sebi okviran rok do kojeg želite preći na posao bliži struci;
- čuvajte dokaze o iskustvu iz domovine: potvrde poslodavaca, opise poslova, reference;
- ne potcjenjujte prvi posao. Preporuka poslodavca i dokaz da ste radili u novoj zemlji otvaraju sljedeća vrata.
Novac: troškovi o kojima se ne priča
Plata u eurima ili francima zvuči velika dok je ne razložite na troškove. Većina ljudi se u prvim mjesecima iznenadi istim stvarima:
- razlika između bruto i neto plate. Porez i doprinosi odnesu znatan dio, a u prvoj godini poreska klasa ili odbici nisu uvijek podešeni najpovoljnije;
- kaucija za stan i prva kirija, koje se plaćaju prije prve plate;
- namještaj i kuhinja. U Njemačkoj se stanovi često iznajmljuju bez kuhinjskih elemenata, pa se i to kupuje;
- mjesečni troškovi koje kod kuće niste imali ili su bili mnogo manji: osiguranja, prevoz, telefon, pretplate;
- zimska garderoba za klimu u kojoj se mnogo hoda i čeka na stanicama;
- prva plata stiže tek nakon prvog odrađenog mjeseca, a nekad i kasnije.
Praktično pravilo: prvih mjeseci vodite evidenciju svakog troška, makar u svesci. Tek nakon tri do četiri mjeseca vidjet ćete koliko vam stvarno ostaje. Do tada ne preuzimajte nove obaveze, ne potpisujte duge ugovore koje ne razumijete i ne obećavajte nikome redovnu pomoć.
Porodica kod kuće misli da ste se obogatili
Ovo je jedna od najbolnijih tema, jer dolazi od ljudi koje volite. Kod kuće se vidi iznos plate preračunat u marke, dinare ili eure. Ne vidi se kirija, porez, hrana po cijenama nove zemlje ni to da radite smjene.
Očekivanja rastu brzo: pomoć za popravak, poklon za svadbu, “samo ovaj put” pozajmica. Ako u prvim mjesecima pristanete na sve, to postaje pravilo koje se kasnije teško mijenja.
Šta pomaže:
- budite iskreni rano. Objasnite da su prvi mjeseci najskuplji i da prvo morate stati na noge;
- recite konkretno koliko otprilike ide na stan i osnovne troškove, bez stida;
- ne uzimajte kredit ni pozajmice da biste nekoga kod kuće razočarali manje;
- kad počnete slati novac, radite to po planu i najjeftinijim putem. O tome u tekstu Kako najjeftinije poslati novac kući.
Prva zima
Ko se preselio u proljeće ili ljeto, prvu zimu često doživi kao najteži dio cijele prve godine. Dani su kratki, nebo sivo sedmicama, a društva još nema. Nekoliko praktičnih stvari pravi razliku:
- Izađite na dnevno svjetlo svaki dan, makar u pauzi na poslu ili vikendom u šetnji.
- Grijanje i provjetravanje. U dobro izolovanim stanovima vlaga se lako skuplja. Umjesto prozora na kip, više puta dnevno nakratko širom otvorite prozore. Tako se smanjuje rizik od buđi, a stan se ne ohladi.
- Režije. Grijanje se obično plaća kroz mjesečne akontacije, a obračun stiže kasnije. Ne pretjerujte s temperaturom samo zato što “je uključeno u kiriju”.
- Auto. Ako vozite, provjerite pravila o zimskim gumama i opremi u zemlji u kojoj živite, jer se razlikuju od domovine.
- Planirajte nešto za praznike i vikende, jer tada samoća najviše pogađa.
Tuga koja dolazi i prolazi je normalna. Ako traje sedmicama, ako ne možete spavati ili vam je sve teško, razgovarajte s ljekarom opšte prakse ili savjetovalištem. O tome više u tekstu Nostalgija i usamljenost vani: kako se nositi s njima.
Šta uraditi već sada
- Napravite fasciklu i spisak svih rokova koje imate.
- Zapišite sve mjesečne troškove i odredite iznos koji ne dirate, makar mali.
- Pokrenite priznavanje diplome ili bar prvo savjetovanje o njemu.
- Odredite fiksne sate sedmično za jezik.
- Razgovarajte s porodicom kod kuće o realnim mogućnostima, prije nego što očekivanja porastu.
- Pronađite jedno redovno mjesto izvan posla i stana: klub, kurs, udruženje ili teretanu. Kako do društva u novom gradu, pišemo u tekstu Novi grad, niko poznat.
Šest mjeseci je dovoljno da se prođe najgori dio, ali ne i da sve bude kako treba. Većina ljudi tek u drugoj godini osjeti da se snalazi. Budite prema sebi strpljivi kao što biste bili prema nekom drugom ko je tek stigao.
Pročitajte i
- Anmeldung: prijava adrese u Njemačkoj i zašto sve počinje od nje
- Kako naći stan u Njemačkoj: papiri, pregled i zamke
- Nostalgija i usamljenost vani: kako se nositi s njima
Napomena: Pravila o prijavi adrese, porezima, osiguranjima i priznavanju diploma razlikuju se između Njemačke, Austrije i Švicarske, a unutar njih i po pokrajinama i kantonima. Tekst daje opšte smjernice i nije pravni ni finansijski savjet. Za zdravstvene tegobe obratite se ljekaru.
Šta je vas najviše iznenadilo u prvih šest mjeseci vani? Napišite u komentar, pomoći ćete onima koji tek dolaze.
Odgovori